a cuj, kod mene u obzir moze doci robna razmjena jedino ako si vinar i prezivas se Tomac, Enjingi, Clai ili Brecevic..
Poštujem ove vinare, posebno Enjingiju skidam kapu do poda, ali uz dužno poštovanje vina trojice od ovih četvrero vinara koja sam zadnje pio imala su defekt. I to ne defekt koji bi se mogao svrstati u kategoriju "slobodno kušačevo uvjerenje" jer su bili preočiti i predominantni A po meni je uzrok što su otišli predaleko u potrazi za prirodom. Amfore su lijepa priča, ali razlike u amfori i drvenoj kaci nema, jedino što kad amforu zatvoriš nemaš baš nikakvu kontrolu nad nikakvim procesima u moštu/vinu. Neki od gore spomenutih maceriraju u plastičnim kacama i ne vide razliku između plastike i drva tako da je i to prilično upitno glede organskog porijekla.
Volio bi vidjeti 1 blind tasting pa da ti se podmetne koji oksidirani delanec.
oho, pa di si ti covjece.. i bolje da te nema jer ionako nema nista pametno ovdje (to vjerojatno vidis i sam).. budi precizniji kada pricas o defektima.. koja konkretno vina kojih vinara, koja godista, koji uvjeti cuvanja boce, koji defekti..?!od ovih vinara sam jedino kod enjingija naisao na "defekte" tipa refermentacije/mlf u boci (narocito kod crnih vina i narocito kod crnog pinota) i tca.. sve ostalo je bilo ok.kod tomca nikada nisam naisao na losu butelju, isto vrijedi i za Claia dok sam jednom kod Brecevica takoder naisao na refermentaciju u boci kod Piquentum Blanca 09.. ali iskreno, mene to ne smeta jer razumijem kakva su to vina i jasno mi je koliko imaju sumpora, itd. pa to cijenim na drugi nacin..i pijem ih s gustom i dalje..
Ivane,tebe je stvarno kultura poprilićno mimoišla da si uzimaš za pravo sprdat se s tolikim ljudima,žalosno
Kod Enjingijevih vina očit je pa u kvaliteti zadnjh 5 godišta. Puno previše stvari prepušta slučaju zadnjih godina, a po meni je razlog taj što ga ipak lagano love godine. Za sve ono što je radio do 2006 mu stvarno čestitam. Tomčev priča ima svoju publiku i on to odlično radi, iako sam se razočarao u nekim njegovim vinima - sauvignon 2010 recimo. Ali daleko od toga da nema vrhunskih vina.Claiev ottocento bijeli 2010 je kontaminirano brettom i ima visoke hlapive, dok mu je recimo malvazija 2010 stvarno odlično vino. Sad je pitanje gdje je tu granica?
Problem je što ne postoji granica između kompleksnih i pokvarenih vina, barem ne tamo gdje bi trebala biti, u institucijama koje su zadužene brinuti o proizvođačima, a ne ih terorizirati. Kažeš da je Tomčev sauvignon bezvezan? Nije bezvezan nego je oksidiran. Ottocento od Claia nije balansiran nego je zaražen hlapivim bakterijama - i tu ne pričamo o sferi komleksnih mirisa. Ista stvar i sa Kristančićevim chardonnayom 2007 kojeg se da kod nas kupiti - ako postoji zakonom određena granica koja kaže da je 0,8 g/l makismalna dozvoljena koncentracija hlapive kiseline u bijelom vinu onda vina sa dozama iznad tih 0,8 ne smiju završiti na tržištu, jednostavno ne smiju, a završe. I ne samo da završe, nego danas pjevaju o njima raznorazni novinari i sommelieri koji su nažalost krojači sudbina hrvatskih vinara.