....Razmisljam da ga ne sumporim da pustim malolaktiku...
svake godine muku mučim sa premalim šećerima, ove godine namjeril sam 78 Oe i 5,6 g/l kiseline. ostavil sam tri neobrana trsa (oko 4-5 kg grožđa) na različitim pozicijama i danas, dvadest dana od berbe namjeril 96 Oe i 5,2 g/l kiseline. šaćer je jako porasel, a kiseline gotovo da i nisu pale. druge godine bez obzira na pad kiseline ne žurim sa berbom.
Moja zapažanja glede čekanja su da se svake godine može čekati, grožđe koje ostane u 10. mjesecu je obično zdravo i s 10-tak eksla višim šečerima, što sam prošle godine izmjerio čak i na Slankamenki (75 na 85 eksla). Nije vrijeme problem nego neugodan osjećaj kada je oko vas pobrano sve grožđe a vaš vinograd još neobran. Padnu vam na pamet ptice, tati, kiše (a deseti mjesec je obično podosta suh), hladnoća, mokre cipele i sl. Okolo već piju mlado vino, a ti ćeš tek u berbu, misliš si. Nema više onog pozitivnog naboja u vrijeme "prave" berbe, nedostaje atmosfera. I pobereš prerano. I pobrao sam prerano, iako zadnji u kvartu. Evo Slankamenke još i sada na trsju, ni ptice više ne napadaju jer nisu žedne, Eno i zaboravljenih Veltlinaca, baš su poprimili pravu boju, dozrijeva na miru i Italia, nekakvi rozasti vrag na dva trs (rozo, izduženo zrno lagano u špicu, zna li tko što je to?) još uvijek je kiseo čak i za jelo, i ništa ne truli...
Vezano za ovo rozo grožđe: kod nas su to zvali kozje sise... Neznam pravi naziv toga bum se raspital
Gotovo napokon i sve kod mene. Danas pobran cabernet sauvignon. Dobili smo ga 950l masulja na 800kom trseva sa sladorom od 95oe.