Vino koje želim preporučiti

[luka985]

Luka, možeš li imenovati barem   deset  od tih" puno" ljudi koji razumiju vino i prate situaciju na tržištu, da i mi ostali znamo tko vedri i oblači vinskom scenom.

Vinskom scenom drmaju novinari, ali to ne znači da oni razumiju situaciju na tržištu. Po meni je samo jedan relevantan novinar danas u Hrvatskoj, o ostali na koje sam gore mislio su uglavnom ili ljudi koji su vlasnici distribucija vina ili sami vinari. Ali to je samo moje mišljenje, ne znači da sam u pravu.

[Ivan]

Hehe...pa upravo zato da se ne lupaš po glavi nakon berbe ti služe ovi parametri, nemoj si skakat u usta. Naravno da je bitno kontrolirati nasade, probati grožđe, probati košticu, ali isto tako je bitno u jednom periodu prije berbe uzeti uzorak i izmjeriti parametere šećera, kiseline i pH. Meni se ne može dogoditi da se lupam po glavi nakon berbe.
Tko kaže da vino sa 13% alkohola ne može biti komleksno? Jel sam ja to negdje napisao? Ja kažem da vino brano na 85 Oe ne može imati punoću, ne može biti potencijal za miješanje na talogu ili za dugo dozrijevanje jer vino sa 85 Oe nema ni 11,5 % alkohola. Tko kaže da vino sa 12,5 % alkohola ne može biti kompleksno? Vina koja ja radim u osnovnim linijama imaju 12,5 do 13% alkohola, samo primus linije idu preko 14% alkohola. A mineralnost, punoća i aromatski spektar naših primjerice rizlinga je sjajan – usudio bih se reći među najboljim u Hrvatskoj, a to je puno ljudi koji razumiju vino i prate situaciju na tržištu potvrdilo. Znači, ja dobro znam kako napraviti vino sa 12,5 % alkohola koje ima i široki aromatski profil i kompleksnost u ustima, ali mi ne možeš pričati da na 85 Oe ti možeš raditi takva vina i da ti je svejedno dali je vino na 85 ili 105 oe. 13 % alkohola je 96 Oe u berbi za informaciju, i to ako ode do suhog.

dobro, znaci sa 85 eksla vino ne moze biti kompleksno a sa 92 npr. moze, ili..!?

a gdje je onda TOCNO ta granica secera koja definira da li mozes raditi kompleksna vina ili ne?

jer vidim da je ti itekako definiras..

ja znam i pio sam mnoga vina koja imaju alkohole od 11 do 12% a kompleksnija su i punija od mnogih koji imaju preko 13 ili 14%..

naravno, pricam o austrijskim i njemackim rizlinzima, veltlincima, sauvignonima, tramincima, crnim, bijelim i sivim pinotima.

za ovo boldano se uglavnom slazem, rizlinzi su vam zbilja sjajni i to uglavnom oni koji imaju nize alkohole, iz baznih linija, jer puno bolje odrazavaju tipicnost sorte i svega onoga sto rizling moze i mora biti (iako osobno mislim da je njemu kod nas definitivno prevruce kao uostalom i mnogim sortama..).

dakle, ovisno o sorti (a i jos milijun stvari u vinogradu i podrumu), ne mora znaciti da jedan rizling ne moze biti kompleksan ako ima 12% alkohola a sa 12,5% moze, meni osobno su takve konstatacije glupost..

takoder, nije isto da li imas na trsu 5 grozdova sa 100 eksla ili 15 grozdova sa 100 eksla.. nisu bitni samo seceri vec i kiseline, suha tvar, ph, kao sto i sam kazes.. a sve se to drasticno mijenja ovisno o prinosu po trsu.

[luka985]

dobro, znaci sa 85 eksla vino ne moze biti kompleksno a sa 92 npr. moze, ili..!?

a gdje je onda TOCNO ta granica secera koja definira da li mozes raditi kompleksna vina ili ne?

jer vidim da je ti itekako definiras..

ja znam i pio sam mnoga vina koja imaju alkohole od 11 do 12% a kompleksnija su i punija od mnogih koji imaju preko 13 ili 14%..

naravno, pricam o austrijskim i njemackim rizlinzima, veltlincima, sauvignonima, tramincima, crnim, bijelim i sivim pinotima.

za ovo boldano se uglavnom slazem, rizlinzi su vam zbilja sjajni i to uglavnom oni koji imaju nize alkohole, iz baznih linija, jer puno bolje odrazavaju tipicnost sorte i svega onoga sto rizling moze i mora biti (iako osobno mislim da je njemu kod nas definitivno prevruce kao uostalom i mnogim sortama..).

dakle, ovisno o sorti (a i jos milijun stvari u vinogradu i podrumu), ne mora znaciti da jedan rizling ne moze biti kompleksan ako ima 12% alkohola a sa 12,5% moze, meni osobno su takve konstatacije glupost..

takoder, nije isto da li imas na trsu 5 grozdova sa 100 eksla ili 15 grozdova sa 100 eksla.. nisu bitni samo seceri vec i kiseline, suha tvar, ph, kao sto i sam kazes.. a sve se to drasticno mijenja ovisno o prinosu po trsu.

Ivane, jel gledaš što pišeš? Ajde pročitaj zadnju rečenicu svojeg posta i onda se vrati na sve do sada napisano u ovoj raspravi pa da konačno sumiramo. Samo par postova ranije  si pričao kako tebi kiseline, alkoholi, šećeri nisu bitni u vinu jer se ti koncentriraš na „nešto drugo“, a sad pričaš o važnosti šećera, suhe tvari, kiselina u vinu – a upravo je to ono na što sam reagirao u tvojem razmišljanju. Naravno da nam rizlinzi sa nižim alkoholima daju bolji odraz sorte jer su to vina koja su brana ranije, na višim kiselinama, a svi znamo da kiseline definiraju primarni aromat. Ali to nisu rizlinzi brani na 85 oe jer na taj način definiramo vino u startu sa previsokom jabučnom kiselinom, a što ona radi u vinu to ne trebam objašnjavati.
Da završim, jedino što sam htio reći je da u proizvodnji vina treba u svakoj fazi imati kontrolu nad svime što radiš jer prepuštanje bilo koje faze od početka vegetacije do krajenjeg punjenja u bocu ulazi u domenu neodgovornosti i takva vina su onda plod slučajnosti, bez obzira radi li se o krajnje vrhunskom proizvodu.
Pozdrav svima 

[armando]

Luka. imate li svoj laboratorij u kojem mjerite kiseline, ukupne , jabučnu

[Mušketir]

ivan kao i obično lupeta o svojim vizijama proizvodnje koje nemaju veze sa zbiljom a luka ima na raspolaganju i labaratorij i struku da taj posao dovedu čim bliže savršenstvu,ali ddrag mi je da su se i veliki eko-vinari uspjeli porječkati

[Ivan]

ivan kao i obično lupeta o svojim vizijama proizvodnje koje nemaju veze sa zbiljom a luka ima na raspolaganju i labaratorij i struku da taj posao dovedu čim bliže savršenstvu,ali ddrag mi je da su se i veliki eko-vinari uspjeli porječkati

a cuj, to ti tako ide, za svakoga ponesto..

za budale lupetanje, za one koji ipak nesto vise kuze nesto vise..

ali bitno da ti "proizvodis" vrhunske eno uratke za 8 kn/l..

zivio ti meni!

[Vinofil]

Nadam se da ćete nastaviti argumentiranim tonovima,brisati će se pridjevi "lupetanje" kao i ostali oblici sarkazma s bilo čije strane.

Također,nastojte se vratiti u okvire teme.

Zahvaljujem.

[psycho]

Ej. Ajmo po temi. Danas u koprivničkoj Pivnici onoj Podravkinoj u centru, somelier Danijel Radić mi preporučio Urbanski Biser, vino od Cmrečnjaka. Ono, ljudi moji pa kaj je ovo?! Stvarno fno. Ima: Pinot bijeli i sivi, plemenku i kak ti 10 % traminca kak ti, ali krasno vino bez obzira kaj sam uz to jel Špek fileke posipane parmezanom obilato. Osobno se ne kužim u kupežiranje, ali kaj mi je fino, fino mi je ...

[aramis2]

Ako vas put nanese: kupio u vinoteci u Durban-u, Juzna Afrika:
-DIEU DONNE CC SHIRAZ VIOGNIER, 2008, 14.5% ALKOHOLA, CIJENA 44 $ - DECANTER-OVO ZLATO 2011
-RUST EN VREDE ESTATE (CABERNET SAUVIGNON 65%, SHIRAZ 27%, MERLOT 8%), 2008, 15% ALKOHOLA - JEDINO JUZNOAFRICKO VINO 4 GODINE UZASTOPNO U TOP 100 SVJETSKIH VINA (PISE NA BOCI), CIJENA 61 $
-LUDDITE SHIRAZ 2008, CIJENA 41 $

Nisam bas nadaren za organolepticke opise. U svakom slucaju sva ova vina vrlo su bogata "tamnim" vocnim mirisima. Rekao bih jos uvijek ‘divlja’. Ostaju u ustima toliko da cete sigurno pozeljeti slijedeci gutalj prije nego se izgubi prethodni. Doista je dozivljaj piti ova vina. Nema sumnje da bi trebalo pricekati jos koju godinu najmanje ali kao sto je vidljivo to nije smetalo Decanter-u da dodijeli zlato. Osobno me se najvise svidio LUDDITE SHIRAZ (doduse slab sam na Shiraz-e). Kada bi ga se po ovoj cijeni moglo dobiti u Hrvatskoj kupio bih ga svaki put kada bi imao 200-tinjak kuna viska.
Van svake sumlje (tijelo i boja) sva ova vina su dugotrajno macerirana.
Sta se cijene tice ako se usporedjuju cijene vina kojih ima i kod nas(npr.Rosemount Shiraz) te bi cijene bile najmanje dvostruke ako ne i trostruke ne samo kod nas nego i bilo gdje u Evropi.

[Koshpa]

Feravino | frankovka - Dika | 2009. | kvalitetno | suho | 14,0 % alk. | 39kn

Nakon podosta vremena kupio sam si neku butelju u jednom od nasih trgovackih centara. Izbor je pao na frankovku iz odlicne berbe 2009. proizvodjaca Feravino. Fericanci glase za najbolji mikrolokalitet za proizvodnju frankovke te su im vina od istoimene sorte uvijek prvi vrhu hrvatske ponude.
Vino je u casi tamne, gotovo mracne, neprozirne bordo boje, solidne bistroce (ne i odlicne). Na prvu iznenadjujuce jaka neprozirnost za jednu frankovku, kao da se radi o Syrahu. Nosom dominira sumsko voce, kupine, jagode i visnje obavijene laganom notom dima. Zaista intenzivne arome. U casi vino ne djeluje pregusto bez obzira na spomenutu neprozirnost i nesto visi postotak alkohola. Nepcem dominiraju sitni ali jos uvijek nedozreli tanini koji se takodjer osjete u dosta dugom finisu. Barem dio vina odlezao je u barrique bacvicama no iz istog razloga su tanini drva i dim malo predominantni cijelim okusom te im svakako jos treba vremena da se posloze. Dakle ovo vino ima potencijala za odlezavanje zasigurno jos 3-5 godina. Takodjer se osjeti karakteristina svjezina i zilavost frankovke koja je nosioc cijele strukture ovog vina, ali i doza "zemljanosti". Uvijek se sjetim opaske kolege koji je izjavio da je frankovka prava ako imas osjecas kao da si u bacvu baco grumen zemlje. Usporedio bi ovu frankovku sa odlezanim istarskim barikiranim teranima jer postoje mnoge poveznice (svjezina, tanini...) s time da teranima generalno fali taj earthiness. Jedna od boljih frankovki koje sam kusao, nesto slabijeg tijela od ocekivanog uz osjetan, mracan utjecaj barika. Ocjena 7/10 - ponovo bi ju kupio

[psycho]

Možete li vjerovati da jedan sajko upravo i sada pije ovo? No da ne bi bilo zabune: Vinogorje Međimurje - Tomšić - Muškat ®uti   e baš onaj koji je najbolji na svijetu od muškata sviju koji su se rodili. No. Znat će oni koji znaju ili moraju znati. Naravno da je godina 2011. Ova je flaša samo moja

[Omnibus]

Evo da uskočim nakratko u ovu temu, a povezana je i s raspravom o cijenama, hrvatskim vinima, kvalitetom, posebnošću i tralala...
Za našu vinoteku smo nabavili makedonski Vranac meni dotada nepoznate vinarije, buteljirano, 2010., cijenu bolje da ne spominjem, zamišljeno kao ponuda za nezahtjevne, ali korektno, kao što makedonska vina znaju i biti, mislio sam si ja, i ni na kraj pameti mi nije bilo probavati.
Moja ljubav je pobrala jednu bocu s police, vjerovatno ju je privukla solidna, iako malo prezlatna etiketa. Kada čujem ja: mmmm, kak je ovo dobro! Pa dobro, ajmo je slistiti uz ručak, natoči ona te nisam čašu niti približio nosu, a već se do mozga prišuljao fenomenalan miris ribiza i kupina, a rekao bih možda i višnje, nisam toliki ekspert za detektiranja voća, i da sve bude još gore za naše vinarstvo, okus je bio izvrsno usklađen s mirisom i izvrsno se zadržava u ustima. Malo mu još vire tanini, ali za godinu-dvije ležanja... Vino jednostavno ima samo jednu manu - stalno mi je negdje u primisli, dok sam radio, bilo da bih trebao naliti još čašu...
Uskoro sam o navedenoj vinariji znao mnogo više...
I kao što Koshpa kaže - kupio bih ga opet i preporučio i drugima.
I za kraj - vino me se tako dojmilo i bez ikakve vinske priče oko njega... ne znam tehnologiju proizvodnje, vrijeme berbe, klasično, neklasično, eko ili ne, odležavalo 5, 10 ili trideset dana i sl. - pred mnom je bilo samo vino, bitan je bio samo krajnji rezultat...

[Ivan]

Evo da uskočim nakratko u ovu temu, a povezana je i s raspravom o cijenama, hrvatskim vinima, kvalitetom, posebnošću i tralala...
Za našu vinoteku smo nabavili makedonski Vranac meni dotada nepoznate vinarije, buteljirano, 2010., cijenu bolje da ne spominjem, zamišljeno kao ponuda za nezahtjevne, ali korektno, kao što makedonska vina znaju i biti, mislio sam si ja, i ni na kraj pameti mi nije bilo probavati.
Moja ljubav je pobrala jednu bocu s police, vjerovatno ju je privukla solidna, iako malo prezlatna etiketa. Kada čujem ja: mmmm, kak je ovo dobro! Pa dobro, ajmo je slistiti uz ručak, natoči ona te nisam čašu niti približio nosu, a već se do mozga prišuljao fenomenalan miris ribiza i kupina, a rekao bih možda i višnje, nisam toliki ekspert za detektiranja voća, i da sve bude još gore za naše vinarstvo, okus je bio izvrsno usklađen s mirisom i izvrsno se zadržava u ustima. Malo mu još vire tanini, ali za godinu-dvije ležanja... Vino jednostavno ima samo jednu manu - stalno mi je negdje u primisli, dok sam radio, bilo da bih trebao naliti još čašu...
Uskoro sam o navedenoj vinariji znao mnogo više...
I kao što Koshpa kaže - kupio bih ga opet i preporučio i drugima.
I za kraj - vino me se tako dojmilo i bez ikakve vinske priče oko njega... ne znam tehnologiju proizvodnje, vrijeme berbe, klasično, neklasično, eko ili ne, odležavalo 5, 10 ili trideset dana i sl. - pred mnom je bilo samo vino, bitan je bio samo krajnji rezultat...

naravno da je bitan samo krajnji rezultat - vino, ali neke, slobodno mogu reci zahtjevnije vinopije (ovdje mislim da mogu ukljuciti i svoju malenkost..) ne odusevljava samo puka (pre)naglasena vocnost, punoca, ekstraktnost, barikiranost..

to je recept modernog vinarenja (tzv. novi svijet) koje je bazirano gotovo iskljucivo na tehnoloskim postupcima u podrumu i podvrgavanju vina raznim tretmanima i dodavanja raznih eno preparata da se "dodvori" trzistu.

nekome to, naravno, odgovara i to je u redu, ali u vinu se cijeni specificnost i originalnost i takve stvari se ne dogadaju preko noci jer zahtijevaju odreden trud, vrijeme, ulaganje pa cak i prkos i "zatucanost" da bi se dobilo nesto drugacije i originalno i to naravno, ima i svoju cijenu, bez obzira tko sta o tome mislio. naravno, treba i dosta iskustva i prakse da bi se takve stvari uopce mogle i znale realno cijeniti..

takva vina su rezultat svega onoga sto je u zadnjih 10-20 godina promovirao robert parker, potrazi malo na netu pojam "parkerization of wine" ako zelis dobiti siru sliku onoga sto pokusavam objasniti.

[Koshpa]

Evo da uskočim nakratko u ovu temu, a povezana je i s raspravom o cijenama, hrvatskim vinima, kvalitetom, posebnošću i tralala...
Za našu vinoteku smo nabavili makedonski Vranac meni dotada nepoznate vinarije, buteljirano, 2010., cijenu bolje da ne spominjem, zamišljeno kao ponuda za nezahtjevne, ali korektno, kao što makedonska vina znaju i biti, mislio sam si ja, i ni na kraj pameti mi nije bilo probavati.
Moja ljubav je pobrala jednu bocu s police, vjerovatno ju je privukla solidna, iako malo prezlatna etiketa. Kada čujem ja: mmmm, kak je ovo dobro! Pa dobro, ajmo je slistiti uz ručak, natoči ona te nisam čašu niti približio nosu, a već se do mozga prišuljao fenomenalan miris ribiza i kupina, a rekao bih možda i višnje, nisam toliki ekspert za detektiranja voća, i da sve bude još gore za naše vinarstvo, okus je bio izvrsno usklađen s mirisom i izvrsno se zadržava u ustima. Malo mu još vire tanini, ali za godinu-dvije ležanja... Vino jednostavno ima samo jednu manu - stalno mi je negdje u primisli, dok sam radio, bilo da bih trebao naliti još čašu...
Uskoro sam o navedenoj vinariji znao mnogo više...
I kao što Koshpa kaže - kupio bih ga opet i preporučio i drugima.
I za kraj - vino me se tako dojmilo i bez ikakve vinske priče oko njega... ne znam tehnologiju proizvodnje, vrijeme berbe, klasično, neklasično, eko ili ne, odležavalo 5, 10 ili trideset dana i sl. - pred mnom je bilo samo vino, bitan je bio samo krajnji rezultat...

Pa sto ne napises o kojem vinu je rijec?

[Omnibus]

Ma Ivane, potpuno te razumijem, ipak je moje obrazovanje primarno humanističko, a o tome o čemu ti govoriš, raspravlja estetika već par tisuća godina... i nema konačnog odgovora, otprilike kao što nema odgovora  o tome, što je smisao života...
Koshpa, radi se o Vinariji Elenov, nekadašnjoj vinarija dragoga nam kralja Karađorđa, i zaštićenom spomeniku kulture. I da, po onome što sam poslije pronjuškao, ljudi fakat znaju što rade i što žele. Ovo vino je bilo pod brendom Villa Maria (nije po našoj seriji, već po vili u sklopu vinarije), nebarikirano.