Vino koje želim preporučiti

[bistrica]

Sory , ne konzumiram urin pa mi nije poznato !

Nije mi bila namjera ulaziti u besmisleno i jeftino prepucavanje nego sam na jednostavniji način pokušao reći da ne možeš ovakvom kombinacijom cinizma i patetike svoju percepciju proglašavati mjerom svih stvari, i pljuvati po svemu što se ne uklapa u nju. Kao što Koshpa smireno napisa, za neke stvari je potrebno iskustvo koje se stiče probavanjem što kvalitetnijih vina, treniranjem osjetila i spoznajom o načinu nastanka aroma. U tom kontekstu je bilo ono brisanje nosa. Sve zbog toga što mi je ovo jedna od dražih tema na forumu i ne bih volio da prevladaju tonovi zbog kojih će možda neko izgubiti volju da nešto napiše. Zbog takvih pisanja sam probao neka vina koja inače vjerovatno ne bih, a jedno nedavno objavljeno me potaklo da napokon isplaniram i usput u sklopu odmora navratim u par podruma. Ovaj put na Pelješcu...

[Koshpa]

Vec sam napomenuo da zanimljivu kusaonicu odrzava enologinja Daruvarske vinarije - Moje vino je najbolje gdje se u prvom nizu kusaju sva vina s najfrekventnijim manama, a zatim ona dobro nagradjena. Proslih godina sam znao pogoditi 5-6 mana dok sam ove godine pogodio sve i jednu manu sto ocito govori o nekoj evoluciji osjetila.

[mmihale]

Vec sam napomenuo da zanimljivu kusaonicu odrzava enologinja Daruvarske vinarije - Moje vino je najbolje gdje se u prvom nizu kusaju sva vina s najfrekventnijim manama, a zatim ona dobro nagradjena. Proslih godina sam znao pogoditi 5-6 mana dok sam ove godine pogodio sve i jednu manu sto ocito govori o nekoj evoluciji osjetila.

Mozes nesto vise napisati o svakoj mani i kako ih prepoznati, ako je moguce?

Pozdrav.

[Koshpa]

1. Oksidacija - miris po natrulim jabukama, rub uz casu lagnao smeckast, bljutav okus
2. Lakohlapljiva kiselina/octikavost - miris na ocat
3. Etil acetat - miris na ljepilo
4. Refermentacija - gazirani osjecaj u vinu, fermentacijski miris (kvasci, plinovi)
5. Sumporovodik/reduktivnost - trula jaja, kiselo zelje, spaljena guma, luk, sporo otvaranje i nedostatak sortnih aroma
6. Brettanomyces - miris po stali, izmetu, smocenom kartonu, mokroj kozi
7. Poviseni SO₂ - izrazito iritirajuc "industrijski" miris po zapaljenoj sibici
8. TCA - miris po vlaznom plutu, posljedica

Ovo je ono sto se sjecam da je bilo na kusanju s tim da su neke mane namjerno ponovili na crnim vinima jer se tamo malo drugacije manifestiraju s obzirom na razliku u aromatskom profilu.
Sve skupa je bilo oko 15ak defektnih vina.

[mmihale]

1. Oksidacija - miris po natrulim jabukama, rub uz casu lagnao smeckast, bljutav okus
2. Lakohlapljiva kiselina/octikavost - miris na ocat
3. Etil acetat - miris na ljepilo
4. Refermentacija - gazirani osjecaj u vinu, fermentacijski miris (kvasci, plinovi)
5. Sumporovodik/reduktivnost - trula jaja, kiselo zelje, spaljena guma, luk, sporo otvaranje i nedostatak sortnih aroma
6. Brettanomyces - miris po stali, izmetu, smocenom kartonu, mokroj kozi
7. Poviseni SO₂ - izrazito iritirajuc "industrijski" miris po zapaljenoj sibici
8. TCA - miris po vlaznom plutu, posljedica

Ovo je ono sto se sjecam da je bilo na kusanju s tim da su neke mane namjerno ponovili na crnim vinima jer se tamo malo drugacije manifestiraju s obzirom na razliku u aromatskom profilu.
Sve skupa je bilo oko 15ak defektnih vina.

hvala,

e kad bi covjek negdje mogao u paketu kupiti uzorke takvih vina da ima kod kuce za treniranje mana vina 

[gabro]

hvala,

e kad bi covjek negdje mogao u paketu kupiti uzorke takvih vina da ima kod kuce za treniranje mana vina 

Ne možeš u paketu,ali svako drugo vino na policama ti ima po jednu.

[Koshpa]

Bolfan | Sauvignon eko | 2012. | vrhunsko | suho | alk. 13,5% | 99kn

Jedna od najperspektivnijih hrvatskih vinarija i vjerojatno najpoznatija vinarija Hrvatskog Zagorja godinama je u samom vrhu hrvatske ponude vina, posebice bijelih vina. Zadnjih nekoliko berbi okrecu se eko i biodinamickoj proizvodnji kako bi jos vise istaknuli prirodnost svojih vina kao i terroir u kojem grozdje dozrijeva. Vrhunska tehnologija uz mlade, skolovane strucnjake formula je za odlicnu predispoziciju pri proizvodnji vina sto pokazuju medalje na raznoraznim medjunarodnim natjecanjima.
Njihov sauvignon kusao sam redovno od berbe 2009. koja mi je ujedno i ostala kao najupecatljivija, onaj intenzitet aroma nisam nikad osjetio u jednom sauvignonu. Ima li 3 god. starija berba slicne karakteristike ili se nesto promjenilo?
Za pocetak, vino je zatvoreno stelvin navojnim cepom sto nije bio slucaj s berbom 2009. Ako se ne varam sva vina iz serije Bolfan zatvorena su navojnim cepom kako bi se sto bolje ocuvale arome i svjezina. Pri samom tocenju u casu pojavljuju su sitni mjehurici CO₂ sto moze upucivati na izrazitu svjezinu ili naknadnu fermentaicju u boci. S obzirom da se radi o suhom vinu u ovom slucaju se radi o vinu bogatom CO₂ cije djelovanje pomaze u stvaranju svjezeg dojma na nepcu. Vizualno je vino slamnato zute boje s zlatnim odsjajem, ali lose bistroce s poprilicnom maglicom. S obzirom na oznaku EKO vjerujem da vino nije filtrirano, a pitanje je da li je bistreno stoga nista cudno da bistroca nije na zavidnom nivou. Bez obzira na sam proces proizvodnje vizualni dojam je narusen. Netom nakon otvaranje butelje vino djeluje dosta zatvoreno iako s vremenom i porastom temperature polako se otvara u smjeru egzoticnog voca, paprike te nesto cvijeca praceno odredjenom dozom mineralnosti. Uz pocetnu zatvorenost tesko je bilo razaznati aromatske komponente no nakon nekoliko minuta sve ipak sjeda na svoje mjesto. Kompleksnost je tu, vocnost takodjer uz odredjenu prezrelost koja dominira mirisom sto me iznenadilo s obzirom da je 2009. bila izrazito travnata vrsta sauvignona. Intenzitet mirisa nije jak, ali je stalno tu i cini dobar balans izmedju novosvjetskih i starosvjetskih sauvignona. Okus je pun, dobrog inteziteta i trajanja, svjez i izrazito mineralan uz laganu gorcinu na kraju koja trazi novi gutljaj. Sve u svemu radi se o jednom od boljih primjeraka hrvatskih sauvignona s time da mi je berba 2009. ostala u boljem sjecanju vjerojatno jer je stilski bila blize mom poimanju sauvignona. Negativna strana je i cijena od 99kn za koju bi vino ipak trebalo ponuditi puno vise od kusanog. Sva sreca da je kraj police do sauvignona bio rizling iz 2011. istog proizvodjaca. Po ovoj cijeni, nebi ga kupio.

Ocjena: 85/100
(+): kompleksnost aroma, tijelo odlicnog intenziteta
(-): bistroca, zatvorenost aroma, cijena

[dock]

  nakon skoro cijele godine ,berba 2012 danas sflaširano 15 butelja vočnog vina od drenka.Receptura malo francuska malo od susjeda sa istoka....ali nije mi žao truda.
Vino je vrlo trendi boje- rubin crvena-jakog mirisa po drenku koj dugo ne samo u nosu nego i u zraku ostaje haha,možda malo viših kiselina i alkohola ,radili su bayanusi pa se išlo do suhog i prenosim izjave onih koji su probali vrlo iskreno malo exotično po svemu.serija je limited edition i sad kad sam to popakiral za probu je ostala još jedna butelja a ostalo se otpira  za vjenjčanja i sprovode

[Koshpa]

Vuglec Breg degustacija

Zahvaljujuci portalu Putpodnoge.hr i vlastitoj volji za fotkanjem osvojio sam trecu nagradu koja mi je priskrbila 3 vina iz ponude Vuglec brega. Moj odabir je bio rajnski rizling, sauvignon i muskat zuti gotovo idealno pogodjeno mom ukusu. Zanimljivo, osvojena vina dostavljena su o mom, vlastitom trosku - OK...

Vuglec breg | Rajnski rizling | 2011. | kvalitetno | suho | alk. 13,3% | 50kn
Malo sam se vagao koje bi vino prvo stavio na kusanje s obzirom na kolicinu alkohola no naposlijetku izbor je pao na rajnski rizling. U casi je djelomicne, neidealne bistroce, poprilicno svijetlo iako generalno slamnato zuto. Fotke su cisto dokumentacije radi i daju poprilicno tamnije nijanse u sva 3 vina. Nos je djelomicno zatvoren i ne preintenzivan iako se krece u smjeru citrusa, zelene jabuke i zelene breskve. Poprilicno uniforman nos bez neke pretjerane kompleksnosti koja se ocekuje od rizlinga odlezanog 2 god. Na nepce se osjeti uravnotezenost okusa potencirana karakteristicnom rizlingovskom svjezinom i relativno kratkim trajanjem. Bez obzira na to, okus je svakako najbolji dio ovog vina iako je u usporedbi sa rizlingima zagorskog podneblja dosta slabije aromatike. Po cijeni navedenoj na sluzbenom sajtu nebi ga kupio ponovo.

Ocjena 75/100
(+): uravnotezenost okusa
(-): slabija bistroca, neuzbudljiva aromatika



Vuglec breg | Sauvignon | 2011. | kvalitetno | suho | alk. 13,6% | 50kn
Sljedeci na redu bio je sauvignon kojem sam pristupio s dozom opreza s obzirom na razocarenje s prethodnim vinom. U casi je lijepe bistroce, ali bljedunjavog, lagano zuckasto zelenog tona. Iako vizualno djeluje poprilicno ispeglano na nosu je intenzivno u smjeru herbalnosti, tropskog voca i grejpa. Nos je poprilicno intenzivan i trajan te promjenom temperature konstantno evoluira. Dolazimo do okusa koji i je najbolji segment ovog vina. Savrseno uravnotezen omjer kiselina s ostakom strukture, ukomponirano u zaista lijepo tijelo koja trazi casu vise. U aftertaste se osjeti svjezina i blaga gorcina koja je zapravo ugodna i povezana je s grejpom na nosu. Da ne znam da je vino iz Zagorja kladio bi se da se radi o nekom novosvjetskom sauvignonu iz Chilea ili Juzne Afrike. Moderno bijelo vino, iznimnog lijepog, uravnotezenog tijela, mozda malo jednodimenzionalne, ali intenzivne aromatike. Kupio bi ga po cijeni od 50kn

Ocjena 86/100
(+): intenzivna aroma, savrsen sklad okusa, bistroca, moderna stilistika
(-): slaba boja



Vuglec breg | Muskat zuti | 2013. | kvalitetno | poluslatko | alk. 14,3% | 85kn
Na kraju ovog redoslijeda dolazim do slatkisa u obliku muskata zutog iz berbe 2012. Fascinirao me podatak o 14,3% alk. no isto tak sam se bojao da ce sav taj alkohol prevladati u vinu. Vidjet cemo malo kasnije... Bistroca je dobra, boja je blijedo - slamnato zuta, opet nesto slabije od ocekivanog. Na miris je vino intenzivno iako relativno slabijeg inteziteta ako uzmemo u obzir da je nastalo od muskata zutog. No profil je iznimno cvijetan, mekan i barsunast. Kao da nosne pupoljke uronite u najmeksu mirisnu tkaninu, izuzetno ugodno iskustvo. Dolazimo do okusa koji potvrdjuje moju pretpostavku da se ovo vino ne moze nositi s 14,3% alk. Vino je pretoplo i alkohol je predominantan na nepcu te nedopusta da se na nepcu i jeziku postigne sklad i ravnoteza okusa. Mislim da je vinar pogrjesio cekajuci toliko dugo s berbom jer je izgubio svjezinu i aromatiku, a dobio je pretoplo vino koje ce ljepsi spol jako tesko podnijeti iako je prvenstveno namijenjeno njima. Po cijeni od 85kn nebi ga kupio. Sva vina s Vuglec brega je potrebno kusati na temp od 8-10°C posebice ovaj muskat.

Ocjena 79/100
(+): barsunasta aroma
(-): prealkoholno, slabiji intenzitet arome

[Koshpa]

Velikanović | Dornfelder | 2012. | kvalitetno | suho | alk. 12,3% | 35kn

Istrazujuci malo prostranstvo sorti vinove loze zaintrigirao me jedan "Njemac" tesko izgovorljivog imena - Dornfelder. OK, nije nista teze za izgovoriti od Zweigelt ili Neuberger, ali kad su promili u igri onda je i izgovordrugaciji. Radi se o krizancu portugisca, frankovke, trolingera i odredjenog klona crnog pinota cija je namjena prvenstveno bila pojacanje boje u njemackim crnim pinotima. No malo po malo osvajao je njemacke vinare tako da ga sad Njemci (posebice pokrajne Pfalz i Rheinhessen) imaju posadjeno preko 8000ha i najcesce ga proizvode samostalno ili u kupazi s crnim pinotom.
U casi je vino rubin crvene do purpurne boje, izrazito neprobojno, tamno poput tinte, jako dobre bistroce. Mirisom dominiraju vocni mirisi kupina, malina, borovnica i sljiva te me u principu podosta podsjeca na portugizac. U ustima se radi o vinu srednjeg tijela, neprenaglasenih kiselina s dobrim taninskim zavrsetkom. Rekao bi da jos nije u svom vrhuncu te da moze odlezavati naredne 2-3 godine. Iako mi je ovo prvo iskustvo s navedenom sortom u usporedbi s primjerice zweigeltom ima jace izrazenu boju, zaokruzenije tijelo s manjim kiselinama. Svakako bi jos volio probati koji primjerak iz recentnijih berbi (2012. ili 2011.) pa ako poznate kojeg proizvodjaca Dornfeldera javite mi. 35kn koliko mi je proizvodjac naveo vrijedi svake lipe.

Ocjena 86/100
(+): boja, boja, boja, ravnoteza
(-): nesto slabije tijelo od ocekivanog

[Koshpa]

Vlado Kos | Regent | 2012. | suho


Gospodin Kos je jedan od hrvatskih pionira kada je Regent u pitanju. Zapravo ne znam nikoga drugoga da uzgaja navedenu sortu. S obzirom da se radi o interspecificnom hibridu ((Rizvanac x Silvanac) x Chambourcin)) lako je zakljuciti da je grozdje otpornije na bolesti od francuskih plemenitih sorti te da ja samim time zahvalnije i za vinogradarenje - posebice bi trebalo bit zanimljivo za ekoloski nastrojene proizvodjace. Vino je u casi neprozirne ljubicaste boje (zericu slabijeg intenziteta od Dornfeldera) relativno velike gustoce, tj. poprilicno tromo u casi. S case se slijevaju obojene suze i dodatno ukrasavaju stijenke. Na miris, prvo se osjete visnje, tamno bobicasto voce uz laganu pratnju zacinskih i herbalnih nota. No da vas to ne zavede, vocnost je svakako u prvom planu i dominira aromatskim profilom. Na okus je vino izuzetno ugladjeno i meko s malobrojnim sitnim taninima i dobrom svjezinom. Opet povlacim paralelu s Dornfelderom pa mogu reci da je Regent svjezije vino s manje izrazenim taninima i nesto slabijeg tijela od Dornfeldera, ali ciscim i vocnijim aromama tamnoga voca. Na kraju se osjeti lagano grijanje alkohola no s obzirom na suncem bogatu 2012. berbu nista cudno, pogotovo uzevsi u obzir da Regent jako rano dozrijeva. Zbog laganog (uvjetno receno) i elegantnog tijela na nepcu me podsjeca na pinot crni, a bojom na najbolje pripradnike Syraha. Osobno mislim da se radi o izuzetno zanimljivoj crnoj sorti koja je prikladna za kontinentalna vinogorja s manjkom suncanih sati. Ne znam cijenu, ali ko god moze neka si nabavi ovaj primjerak.

Ocjena: 88/100

(+): boja, vocnost aroma, ugladjenost
(-): laganije tijelo od ocekivanog

[Koshpa]

Krauthaker | zelenac | 2012. | kvalitetno | suho | alk. 13,5%

Iako bi najradje rekao da je ovo prvi susret s navedenom sortom, to nebi bilo istinito. Prije 2 dana probao sam navedenu sortu od istog proizvodjaca, ali u dugomaceriranoj verziji. Ima li slicnosti? Mozda i ima, prevenstveno u tom nekom zeleno herbalnom aromatskom smislu. Odlicne bistroce i intenzivne zuto zelene boje upucuje na svjez dozivljaj kutjevackog vinogorja. Miris to i potvrdjuje, iz prve intenzivan, kasnije malo postaje ravan. Najvise dominira zelena jabuka uz povremeno nametanje cvijetnih i prezrelih tonova. Tijelo je lijepo uravnotezeno, skladno i pitko s dobrom svjezinom i odredjenom gorcinom karakteristicnom za kutjevacki kraj. Posljednje spomenute karakteristike najvise dominirau u afterfinishu. Vino je tehnicki odradjeno besprijekorno iako na nepcu i nosu ostavljaju malo dosadnjikav dojam. :/

Ocjena 84/10

(+): svjezina, pitkost
(-): prenaglasena gorcina, preravno

[Koshpa]

Enjingi | grasevina EKO | 2012. | vrhunsko | suho | 13,6 alk.

Iz godine u godinu gosp. Ivo Enjingi imao je poprilicne oscilacije u proizvodnje grasevine koja je karakteristicna za njegov kraj. Bilo je tu vrhunskih, Decanterom nagradjenih primjeraka, ali i zaista osrednjih vina. U ruke mi je dopala berba 2012. s ponosno istaknutom EKO etiketom. Dugi niz godina Enjingieve butelje nailazile su na problem s losim, ne nuzno jeftinim, dapace vjerojatno preskupi, cepovima. Koliko sam shvatio 2007. je bila kljucna berba kada se Ivo odlucio buteljirati vina s DIAM cepovima koji su se pokazali kao pun pogodak za njegov izricaj. Garantirane  dugovjecnosti od 10g., a istovremeno izrazito povoljne cijene. U casi je vino izrazito dobre bistroce (da se covjek zapita koristi li ipak filtraciju) slamnato do zlatno zute, izvrsne boje. U mirisu ne dominiraju karakteristicne grasevinske arome vec su tu prezrele arome, jantarna smola, gotovo nesortno i pomalo prezatvoreno, ali svakako kompleksno kao sto se ocekuje od Enjingia . Tijelo je poprilicnog dugog trajanja iako u karakteru nema dovoljno poveznica da bi se zakljucilo da je rijec o kutjevackoj grasevini. Cak bi se usudio reci da je u ovoj fazi utjecaj drveta malo prenaglasen, istovremeno i dominantan u aftertasteu. Mozda malo promasena prica...

Ocjena: 84/10
(+): odlicna boja i bistroca
(-): prenaglasena gorcina, pomalo netipicna grasevina

[Koshpa]

Enjingi | sauvignon | 2009. | vrhunsko | suho | 15,6 alk.

Zaista ne znam filtriraju li se ova vina, no bez obzira na sve,  svakako im se posveti dovoljno vremena da se prirodno iskristaliziraju. Ponovo je rijec o vinu gotovo savrsene bistroce, zlatno zute duboke boje. Izrazito intezivan i dominantan nos, ali ne u smjeru zelenog parfumiranog sauvignona. Svejedno prvo sto sam pomislio bilo je "Ovo *ebeno mirisi"! Iako mi ovo nije prvi dodir sa Enjingievim sauvignonom i djelomicno znam sto bi trebao ocekivati ova boca me bacila na dupe. Berba 2004. je za mene bila pionir uspjesnih, kompleksnih, odlezanih sauvignona. Berba 2009. je takodjer u tom smjeru samo sve intenzivnije, hvalisavije i bolje! Ugaslo tropsko voce, smola, dim i pregrijano sijeno osnovne su aromatske karakteristike. Vino je kompleksno i ekstraktno, a istovremeno izuzetno pitko. Odlicna ravnoteza u okusu i poprilicno dug, gorkasti finish. U samom retrookusu iznenadjujuce se javlja pikantna svjezina.

Ocjena: 91/100
(+): "*ebeno dobro mirisi", izuzetna ugladjenost na nepcu, kompleksnost
(-): nista, osim ako moram navesti malo povecanu gorcinu

[Koshpa]

Enjingi | rajnski rizling - kasna berba | 2007. | vrhunsko | suho | 14,3% alk.

Moram li posebno istaknuti cinjenicu da je vino savrseno bistro intenzivne zlatno zute boje s laganom, vremenskim dotjeranom patinom. Miris je izrazito kompleksan, suseno cvijece, koncentrirane marelice i breskve, prezrele jabuke i naposlijetku odraz karakteristicnog, odlezanog rizlinga - petrolej! Savrsen balans kiselina i secera, ugladjeno tijelo, izrazito zahvalno i meko na nepcu. JE, ovo je rizling, JE ovo je moje omiljena sorta, ali ovo je VINO!!! Berba 2006. me odusevila, ali ovaj primjerak je fokusiraniji, harmonicniji, ugladjeniji te sve u svemu reprezentativniji primjerak odlezanog rizlinga, kralja bijelih vina. Zasto kralj bijelih vina? Zato sto je u svim iteracijama moguce dobiti vrhunsko, otvoreno, za podneblje karakteristicno vino. Nakon malog povecanja temperature medene note preuzimaju primat i dominaciju nosom te se svakim momentom razvijaju u nesto sto je rijecima tesko opisati. Iako uopce nije u prvom planu, nazire se odredjena mineralnost koja zaokruzuje kiseline, alkohol i ostatak secera kako bi osjetili onu posljednju kap savrsenstva na jeziku i nepcu.
Priznajem, obozavam Enjingieva vina. Priznajem, bio sam izuzetno razocaran nekim njegovim bocama, ali ovo vino je za anale. Ako moram povuci paralelu s kusanim vinima na proteklom Karakterreu sva ona "djecica" jos puno moraju nauciti kako se rade iskonska, iskrena i prirodna vina.

Ocjena: 94/100
(+): kompleksnost i intenzitet aroma, ugladjenost i elegancija tijela
(-): NEMA!