Ulaganje u vizualni identitet vina

[Koshpa]

Jasno mi je da sam sad "pao s neba" u ovu temu. Ipak, dozvoljavam si da postavim svima pitanje: Zašto mislite da ako znate napraviti dobro vino morate znati baš sve na svijetu, a osobito "design etikete" kao elementa vizualnog identiteta?

Ko kaze da znamo? Mozda je i to dio gusta, pogotovo ako si zadovoljan s konacnim rezultatom ha?

[vinopija]

U tom slučaju, ukoliko vino radiš za sebe ili za svoj gušt, marketing nije niti potreban.
Ukoliko radiš vino koje želiš prodati, da li je samo željeti dovoljno?
Moje mišljenje je da radiš vino po svojem guštu ukoliko razmišljaš o proizvodu - baviš se realnim vrijednostima proizvoda, donekle mjerljivim u fizičkim pokazateljima ili organoleptičkim testovima itd.
Međutim proizvod ima još jednu dimenziju koja nije realna, a za prodaju je puno važnija - doživljena vrijednost proizvoda!
Upravljati njom zahtjevno je skoro kao mukotrpan put od komadića zemlje do vrhunskog vina.

Stoga mi je frustrirajuće kad vidim da takav put na samom početku prepuštate tiskaru. Sve da ima najplemenitije namjere, njemu je isključivi domet prodati papir i boju, a da bi to ostvario posložit će vam etiketu.
Sve i da vam pokloni etiketu, to nije to. Sve da ti netko pokloni Tetrapak ili krasnu PET demižonku, bi li u nju punio svoje najbolje vino?

[Razor]

Da, ima čovjek pravo, etiketa ne čini vino

[Juznjak]

Slazem se potpuno sa tvojim pogledom vinopija 

U tom slučaju, ukoliko vino radiš za sebe ili za svoj gušt, marketing nije niti potreban.
Ukoliko radiš vino koje želiš prodati, da li je samo željeti dovoljno?
Moje mišljenje je da radiš vino po svojem guštu ukoliko razmišljaš o proizvodu - baviš se realnim vrijednostima proizvoda, donekle mjerljivim u fizičkim pokazateljima ili organoleptičkim testovima itd.
Međutim proizvod ima još jednu dimenziju koja nije realna, a za prodaju je puno važnija - doživljena vrijednost proizvoda!
Upravljati njom zahtjevno je skoro kao mukotrpan put od komadića zemlje do vrhunskog vina.

Stoga mi je frustrirajuće kad vidim da takav put na samom početku prepuštate tiskaru. Sve da ima najplemenitije namjere, njemu je isključivi domet prodati papir i boju, a da bi to ostvario posložit će vam etiketu.
Sve i da vam pokloni etiketu, to nije to. Sve da ti netko pokloni Tetrapak ili krasnu PET demižonku, bi li u nju punio svoje najbolje vino?

[Koshpa]

U tom slučaju, ukoliko vino radiš za sebe ili za svoj gušt, marketing nije niti potreban.
Ukoliko radiš vino koje želiš prodati, da li je samo željeti dovoljno?
Moje mišljenje je da radiš vino po svojem guštu ukoliko razmišljaš o proizvodu - baviš se realnim vrijednostima proizvoda, donekle mjerljivim u fizičkim pokazateljima ili organoleptičkim testovima itd.
Međutim proizvod ima još jednu dimenziju koja nije realna, a za prodaju je puno važnija - doživljena vrijednost proizvoda!
Upravljati njom zahtjevno je skoro kao mukotrpan put od komadića zemlje do vrhunskog vina.

Stoga mi je frustrirajuće kad vidim da takav put na samom početku prepuštate tiskaru. Sve da ima najplemenitije namjere, njemu je isključivi domet prodati papir i boju, a da bi to ostvario posložit će vam etiketu.
Sve i da vam pokloni etiketu, to nije to. Sve da ti netko pokloni Tetrapak ili krasnu PET demižonku, bi li u nju punio svoje najbolje vino?

Ali opet dolazimo do troskova. Platiti dobru dizajnersku firmu nije malo i moras razmisljati koliko ti troskovi dizajna i izrade etikete ulaze u cijenu vina po litri. Pitaj samo winemana koliko je platio dizajn svoje etikete i popratnih paketa. Za vecinu nas je to fantazija..
Nasi najjaci vinari (Enjingi i Plenkovic) imaju po meni uzasno lose etikete, a vina su im na cijeni. Ne kosi li se to s onim sto s napisao? Cini se da ljudi ipak prepoznaju kvalitetu.

[vinopija]

To je sad već pitanje izvedbe :-)
Stoji! Ja sam se iznenadio kad sam pročitao u Iću&Piću da je Galiću vizualni identitet vina posložio Bruketa i ®inić. Vjerojatno je neko poznanstvo bilo u pitanju jer pretpostavljam da bi ih inače oderali ;-)
Također stoji da Enjingi i Plenković nisu baš špica u tom segmentu. Ovdje treba napraviti digresiju jer Enjingijeva vina ipak stvaraju distinkciju na polici uz staromodni ili možda tradicionalni image koji njemu očito odgovara, a PLenković ako ništa drugo uporno koristi istu etiketu godinama i konzistentno aplicira to rješenje na sva vina. Rješenje je loše i imao sam problema sa samim sobom kad sam strancima poklanjao po meni najbolje domaće crno vino, ali u tako jadno riješenoj ambalaži.
U svakom slučaju, nije potrebno zvati specijalizirani dizajn studio u Britaniju (ne bi vjerovali, postoje ljudi koji žive isključivo od wine-label designa i zapošljavaju 10ak ljudi) već doći do spoznaje koju sam elaborirao.
Prva prepreka nije novac, već psiha. Ako je cilj izgraditi prepoznatljivu vinsku robnu marku na Svjetskom tržištu - to nameće svoj pristup. Ako je cilj etiketirati butelju jer to ima susjed - to nameće drugi pristup.
Kod prvog pristupa definitivno je najmanji problem cijena designa etikete :-)
U krajnjoj liniji, za dio ili čak cjelinu cijene izrade može se dogovoriti robna kompenzacija jer većina agencija daruje svoje klijente tijekom blagdana. Osobno sam bio sretniji s par butelja viška Livia Felluge nakon jedne kompenzacije negoli s plaćenom fakturom :-)  A da ne govorim o drugim mogućnostima, "u fušu" i slično što ipak ne bi preporučio nekome tko ne nema iskustva u tom području, a na žalost takvi uglavnom i traže takve opcije. Ali, ponavljam kako prva prepreka nije novac, već nepostojanje ciljeva - često možda i zbog osobne skromnosti, psihologije "to je skupa igra" i slično...

[Moslavac]

Moram priznat da ja uopće ne kužim kaj vinopija želi reći?

Ti želiš reći da mi trebamo znati samo proizvesti vino a za vizalni identitet angažiramo profesionalce ili misliš da uopće ne treba biti etikete i ukrasne kutije

p.s. Koshpa, na kraju ove balade od teme, nakon gotovo 30 stranica, mislim da možeš biti zadovoljan finalnim proizvodom! super je ispalo, od etikete do kutije...

[markobelafonte]

@koshpa: slažem se s mišljenjem Moslavca 

[vinopija]

Pojednostavljeno - ako nije za prodaju - čemu "vizualni identitet".
Ako je za prodaju - trebaš angažirati profesionalce. Grafički dizajneri bi bili jedni od tih.
Pod prodaju ne računam prodaju u vlastitom dvorištu, već u HoReCa distribuciji, maloprodajnim lancima i specijalističkoj distribuciji (vinoteke)...

[jnix]

vinopija Pod prodaju ne računam prodaju u vlastitom dvorištu, već u HoReCa distribuciji, maloprodajnim lancima i specijalističkoj distribuciji (vinoteke)...

na žalost takvih članova još  nemamo tu na forumu , možda dva,  zanči shvati dečke u drugom svjetlu , svoj dobar proizvod za koje će sigurno dobiti i dobra priznanja na lokalnim izložbama vina , žele i dobro zapakirati, ali isto na svoj grafički način i cijenim trud... isto tako ako želiš uspjeti na većem tržištu, no zato trebaju i količine biti iza tebe,ne samo nagrade, tada angažiranje poznatih dizajnerskih kuća ti samo to što si njih uzeo već ti donosi promidžbu jer i one se istodobno opet žele reklamirati uz dobar proizvod,, jedno drugo gura ...danas je malo novih koji će uspjeti samo sami ili samo sa vinom kao proizvodom,a bez marketinga u kojem je design galvni...pa i plakata za neku izložbu...fest....pozivnica...pa tako i etiketa ,,,,na policama super marketa kupuješ čips ili slatkiše koji imaju super zavodljive omote...(mislim na masu ljudi)
tko pije vina po restoranima....mi vinari sigurno najmanje...piju poslovni i bogatiji ljudi koji su u sasvim drugim branšama , nemaju pojma o vinu i proizvodnji vina, enologiji... moraju nešto popiti dok su na poslovnim ručkovima. popit će crno i bijelo odabrano po par sorti koje znaju , samo par! ,  ako imaju kartu vina , slikovitu onda će ih većina odabrati po etiketi koja mora biti privlačna, svečana, pa i zlatna i sjajna ....kić !!  znam sad će od vas koji čitate opet hrapa postova ...ja tak ne biram , ja biram....ma tko vas pita vi nejdete u restorane svaki dan i sl..vi niste masa koja kupuje vina

još jednom ; 95% kupaca ne razmišlja o vinu kao Vi !     

 u prodaji , ne u vašim podrumima , nego u uredima kada radite viziju kako i kome prodati, krenite razmišljati; drugim ja, kao onih 95%!!!  no vinopija vam to i veli. nemožete tak razmišljati i zato morate dati  nekoj agenciji, studiju , ....koji mogu razmišljati kao kupci , tj, kao masa kupaca, a ne kao vinari...

[Koshpa]

Pojednostavljeno - ako nije za prodaju - čemu "vizualni identitet".
Ako je za prodaju - trebaš angažirati profesionalce. Grafički dizajneri bi bili jedni od tih.

Meni se cini da si ti jedan od tih. Kuzim tvoje stavove, ali cini mi se da su ukalupljeni jer sam na iste nailazio kad sam raspravljao s dizajnerima. Naravno oni su ti koje te moraju uvjerit da ti kvalitetno rjesenje moze ponuditi samo i iskljucivo covjek koji se profesionalno bavi dizajnom. S cim se ja nikako ne slazem jer se to kosi s mojom DIY filozofijom. Uostalom da sam od pocetka bio zadovoljan svojim rjesenjem ova tema nebi imala 30 str. Mogu rec da sam sad zadovoljan i da ce ovaj dizajn zasigurno ostati duze vrijeme na mojim bocama, moguce su samo eventualne sitne korekcije.
Ako govorimo o prodaji na nasem trzistu samo djelomicno vrijedi cinjenica da dizajn prodaje. Gore navedeni su ti dobri primjeri kako kvaliteta samog proizvoda nadilazi ljepotu pakiranja.
Uostalom ja na HR trzistu nisam vidio bas nesto previse lijepo dizajniranih etiketa, a da su istovremeno originalne i u skladu sa pravilnikom o vinu.

[vinopija]

jnix, mislim da si u potpunosti razumio! Zadnja rečenica objašnjava sve!
Istina je i da si tu otvorio neka pitanja koja se nameću kad čovjek počne tretirati marketing, a to je dosta šira tema od vizualnog identiteta vina.
Ako je cilj napraviti dobro vino i dobiti poneku "pohvalu" ili priznanje, tada je vinaru najvažnije ostvariti cilj vinara a to je "dobro vino". Za ostvariti rezultat na tržištu, "dobro vino" na žalost uopće nije nužno, već sve ostalo.

Lijepo je kad se izvrstan proizvod i dostojno prezentira.
Da vratimo temu u vedrije vode, meni je recimo Clai zanimljiv primjer ;-) Kome se od forumaša sviđa njegov identitet?

[vinopija]

Nisu to moji stavovi. Ne propagiram ja novu religiju. Ja nisam designer, ali ja upravljam designom da bi ostvario tržišne rezultate za svoje klijente.
To jesu stavovi moje struke. Rijetko ili nikad su pogrešni ;-)
Primjeri koje navodiš su nešto drugo jer je design alkoholnih pića, uključivo i vina, posebna tema unutar designa i pitam se nakon 10 godina iskustva tko bi u Hrvatskoj bio sposoban suvereno rješavati takve zahtjeve.
Osim toga sam veliki entuzijast ili vinski zaljubljenik kao što možeš vidjeti na vinopija.wordpress.com i definitivno ti ne mislim prodavati ništa. Nisam niti vidio tvoje etikete, nemoj zamjeriti.

Meni se cini da si ti jedan od tih. Kuzim tvoje stavove, ali cini mi se da su ukalupljeni jer sam na iste nailazio kad sam raspravljao s dizajnerima. Naravno oni su ti koje te moraju uvjerit da ti kvalitetno rjesenje moze ponuditi samo i iskljucivo covjek koji se profesionalno bavi dizajnom. S cim se ja nikako ne slazem jer se to kosi s mojom DIY filozofijom. Uostalom da sam od pocetka bio zadovoljan svojim rjesenjem ova tema nebi imala 30 str. Mogu rec da sam sad zadovoljan i da ce ovaj dizajn zasigurno ostati duze vrijeme na mojim bocama, moguce su samo eventualne sitne korekcije.
Ako govorimo o prodaji na nasem trzistu samo djelomicno vrijedi cinjenica da dizajn prodaje. Gore navedeni su ti dobri primjeri kako kvaliteta samog proizvoda nadilazi ljepotu pakiranja.
Uostalom ja na HR trzistu nisam vidio bas nesto previse lijepo dizajniranih etiketa, a da su istovremeno originalne i u skladu sa pravilnikom o vinu.

[Koshpa]

Originalan je, ali da li je dovoljno upadljiv to je pitanje. Iako ja sam sklon takvom dizajnu bez pretjeranih grafickih elemenata.

[vinopija]

Sad sam vidio i tvoju etiketu... Uopće nije loše, sasvim korektno rješenje, iznenađujuće :-) Zašto si bijelo vino nazvao Košutić, nije li bilo dovoljno samo bijelo vino? Ili je to zbog Pravilnika o vinu?

A Clai mi je zanimljiv jer je drugačiji na svoj način, premda je i to kopija primjera iz Svijeta. Općenito Istrijani su godinama ispred ostatka Hrvatske po tom pitanju.