A sjetimo se samo prosle godine.
Evo, moram napomenuti, teška suša kod nas! Na području Podravine, vrag nas je uzeo pod svoje. Svaki dan vjetar sa vrelinom, tako inače nastaju pustinje. Suši mi se sve, vode nestaje, lokalni vodovodi presušuju. Kukuruzi su krepali ljudima, suše mi se velika stabla, voćke, mlađi trsevi, katastrofa, trave nema, sve je suho Plodovi otpadaju na voćkama, same ožegotine od sunca na postojećim, užas, prisjećam se 2000. g, Svaki dan otvaram motikom novi utor za voćke ili trseve. Po sunčini zalijevam šta mi dođe vodovodom, po par stotina litara, ne više jer nema pritiska. Cisterne sam iscrpio. 5 dana nisam imao pitke vode na 34 - 37°C!Prao sam se u kaci. Obično nešto sitno vode dođe oko 2-3 u noći, no to ne može pokrenuti bojler.Ljudi su zalijevali travnjake i industrijske plastenike i farme krava, nema ništa, snađi se kako znaš.Ljudi su bezobrazni i neodgovorni i ne troše najdragocjeniji resurs koji postoji mjerodavno i štedljivo!