Kad se spomene kalcizacija tla, većina nas vinogradara zna o čemu se radi, ali nas također većina, ne provodi uopće kalcifikaciju ili je provodi na krivi način. Moram priznati, da niti naša struka ne potiče dovoljno vinogradare, da vrše kalcifikaciju, a i literatura koja se bavi kalcifikacijom, nije u dovoljnoj mjeri dostupna našim vinogradarima. Zahvaljujući literaturi našeg agronoma Stipe Stipića, probat ću napisti nekoliko osnovnih stvari vezanih uz kalcifikaciju i važnosti kalcija u izhrani vinove loze.
Iskustvo nam je pokazalo da vinova loza daje bolja vina, ako u tlu u kojem raste ima više vapna odnosno kalcija. Također znamo da vinova loze najbolje uspjeva na neutralnim i slabo kiselim tlima. Znamo da su naša tla u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uglavnom srednje kisela, odnosno nedostaje im kalcija. Izuzetak su tereni na Kalniku i okolici koji imaju višak kalcija, te je u njihovim vinogradima, možemo reći redovita pojava kloroze (žutice). Stoga bi vinogradari trebali težiti, da tako kiselo tlo pretvore u neutralno ili slabo kiselo tlo, koje će pogodovati vinovoj lozi i na kojem će ona davati najbolje rezultate. Neutralizaciju ili «odkiseljavanje» tla vršimo dodavanjem kalcija (mljeveni vapnenac, hidratantno vapno i sl.) u tlo. Tu moram napomenuti da je naša Kutinska Petrokemija počela proizvodnju gnojiva za kalcifikaciju pod nazivom Fertdolomit. Gnojivo se proizvodi u dvije varijante. Jedna je kao 56% kalcijev karbonat, a druga verzija je kalcij plus magnezij. Mljeveni vapnenac se može nabaviti u kamenolomima, kao stočnu kredu ili slično. Relativno je jeftin tako da ne predstavlja neki veći izdatak. Prilikom kalcifikacije vinogradari moraju paziti, da ne pretjeruju s dodavanjem kalcija, jer znamo da višak kalcija u zemlji može izazvati klorozu (žuticu) lišća vinove loze. Velika prisutnost kalcija u zemlji onemogućuje pristup korjenu mikroelemenata kao što su željezo, bor, mangan, cink, a mogu dovest i do otežanog usvajanja makroelemenata kao što su kalij, dušik i nekih drugih. Stoga oprez.
i na Većina poljoprivrednih kultura pa tako i loza najbolje uspjeva u tlu čija je kiselost slaba (pH =6) ili neutralna (pH=6,8 – 7). Nekakva prosječna kiselost tala u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kreće se u granicama od pH= 4,5 do pH=5, što je za vinovu lozu možemo reći «prekiselo». Dakle ako je kiselost našeg tla ispod pH=6 trebalo bi vršiti kacifikaciju tla. Da bismo utvrdili kiselost našeg tla, trebalo bi izvršiti analizu tla. Analize tla vrše za to ovlaštene ustanove u svojim labaratorijima. Jedan od takovih labaratorija je labaratorij pri Višem gospodarskom učilištu u Križevcima, koji vrši kompletnu analizu tla, na osnovu koje se osim kiselosti tla utvrđuju i zalihe ostalih hranjiva u tlu.
Važno je znati da biljka uzima kalcij iz zemlje preko korjena, pa nam logika govori da ga treba što više približiti korjenovom sustavu u tlu. Količina kalcija u tlu stalno se smanjuje. Troše ga biljke, a čovjek ga odnosi u grožđu. Razgradnjom organske tvari i disanjem korjena u tlu oslobađa se ugljična kiselina koja otapa vapnenac i voda ga ispire iz tla. Kisele kiše i NPK gnojiva zakiseluju tlo, stoga je kalcifikacija nužna, kako bi kiselost tla doveli u onu mjeru koja je najpogodnija za uzgoj vinove loze. Kalcifikaciju je, jako važno, dobro uraditi prije sadnje mladog vinograda., jer nam je to prilika kada ju možemo pravilno izvršiti, jer imamo prazno tlo. Ali svakako na osnovu analize tla. Iskusni vinogradari mogu po sastavu biljnog korova u vinogradu naslutiti da li je tlo kiselo. Ako u korovu zapazimo preslicu, kiselicu, ljutić, to je pouzdan znak da u tlu nema dovoljno kalcija. Tada eventualno možemo kalcifikaciju provesti bez analize, sa 1000 kg/ha fino mljevenog vapnenca ili 500 kg/ha hidratantnog vapna, bez bojazni za loše posljedice.
Kako i na koji način unjeti kalcij u tlo?
Kod meliorativne gnojidbe prvo rasipamo jednolično po površini tla i zaoremo jedan od materijala za kalcifikaciju: mljeveni vapnenac, hidratantno vapno, fertdolomit i sl.
Poslije kalcifikacije na red dolazi gnojidba organskim gnojivima (stajski gnoj). Ako kalcifikaciju radimo vapnencem, dopušteno je da se nakon vapnenca odmah razbaca stajski gnoj i sve zajedno zaore (zarigola). Ako kalcifikaciju radima nekim drugim materijalom, onda se gnojidba vrši tako, da se zaoravaju svaki posebno i to u razmacima od najmanje mjesec dana, ili još bolje u dužim vremenskim razmacima.
Na kraju se vrši unošenje mineralnih gnojiva (NPK), radi povećanja zalihe hraniva u tlu, jer se kalcifikacija i gnojidba ne smiju obavljati u isto vrijeme, i to iz razloga što kalcij prevodi druga biljna hraniva u oblike kojima se korjen biljke ne može koristiti. To je slučaj s fosforom, željezom i magnezijem i drugim mikroelementima, pa gubici na mineralnim hranivima mogu biti veliki. Najbolje je kalcifikaciju provesti prve godine, a meliorativnu gnojidbu druge godine.
U rodnim vinogradima kalcifikacija se obavlja opreznije nego kod meliorativne gnojidbe, jer može privremeno izazvati pad plodnosti tla prve godine nakon kalcifikacije. Uglavnom je razlog što dolazi do blokade drugih biljnih hraniva, a može dovesti i do kloroze (žutice) vinove loze. Stoga kalcifikaciju vršiti na osnovu analize tla, i ne pretjerivati s kalcijem. Nekoliko godina nakon kacifikacije blokada hraniva popušta i stanje ishrane se popravi. Postavlja se pitanje kad izvršiti kalcifikaciju a kad prihranu mineralnim gnojivima (NPK). Praksa je pokazala da je najbolje godinu dana prije kalcifikacije izvršiti dobru prihranu mineralnim gnojivom (NPK) i zatim ponovno izvršiti dobru prihranu godinu dana nakon kalcifikacije.
Materijal za kalcifikaciju razbaca se jednolično po cijeloj površini tla u jesen nakon berbe i zaore, što je moguće dublje, kako bi ga približili što više korjenovom sustavu.
Iz svega ovoga napisanog može se zaključiti da sama kacifikacija nije dovoljna mjera koja rješava plodnost tla, ali je vrlo bitna za kvalitetu budućeg grožđa a samim tim i vina. Uz nju mora ići i gnojidba oraganskim i mineralnim gnojivima. Prije nego provedemo kalcifikaciju trebalo bi napraviti analizu tla, kako bi znali koje količine kalcija treba dodati. Eventualno oni vinogradari koji imaju iskustva s kalcifikacijom, mogu to raditi na osnovu svog iskustva. Veliku štetu možemo napraviti ako u tlo unesemo previše kalcija (kloroza – žutica).
I na kraju da naglasimo da svakako gnojidbu kalcijem treba vršiti odvojeno od gnojidbe stajskim gnojem i mineralnim (NPK) gnojivima. Eventualno se mogu istovremeno dodavati mljeveni vapnenac i stajaki gnoj.
<!--[if !supportEmptyParas]--> <!--[endif]-->
Pripremio:
Ivan Pribanić
...dobro se prisjetiti u ove zimske dane (koje provodimo u podrumima),i na ovo
VVV Forum
Autor
