A sta da ti kazem. Covjek bi ocekivao kad im dolazi udruga vinogradara u posjetu, koji bi se kak ti trebali donekle kuzit u vina, da ce ponuditi nesto posebniju degustaciju. Dalje u nastavku...
Dakle u 6 je bio polazak. Meni je to malo teze palo jer sam do pol 5 radio. U Osijeku kupimo gospodina Damira Zrno koji ce biti nas vodic, on je jedno vrijeme bio enolog u Belju. Prolazimo kroz Kopacki rit prema granici sa Srbijom i dolazimo u mjesto Batina na razgledavanje. Nakon toga krecemo put Belja. Obilazimo novouredjeni stari podrum sa drvenim bacvama. Sve je u tip top stanju, nove drvene bacve od 2000, 5000 i 10000l. Fascinatno je da su bacve izradjene od slavonskog hrasta koji je kupljen u Italiji. Stvarno smo budale, mi Hrvati.
Nakon toga krecemo na degustaciju. Ponudjena su nam bila 3 vina: Chardonnay, Pinot crni i Merlot. Malo mi je apsurdno da su nam za bijelo vino ponudili Chardonnaya buduci da su rekli da im Grasevina predstavlja 70% proizvodnje. :\ No rekli su da je sva rasprodana. Hmh..
Dakle Chardonnay 2008 vrhunsko, 14,5%alk. Boja mu je fenomenalna slamnato zuta. Miris je takodjer intenzivan, takodjer se osjeti velika gustoca. Na okus je vino takodjer jako dobro, no ipak djeluje malo umorno iako se radi o 2008 godini. Nakon popijenog gutljaja se osjeti visoke alkoholi, koji se ne osjete toliko na prvu. U principu to je ono sto strsi u vinu. Receno je da bijela vina maceriraju, ali kratko, no konkretan Chardonnay ne maceriraju. Takodjer mislim da im problem predstavlja put od 12km koje grozdje mora prijeci od vinograda do podruma i pocetka prerade. Nakon toga probavamo Crni pinot 2008, kod zavoda ocjenjen kao kvalitetno no oni su ga interno degradirali na stolno. I s razlogom. Vino je totalna vodica, slabo na okus miris i boju. Jako jako tanko vino. Totalno razocarenje...
Nakon toga probavamo Merlot iz 2007, vrhunsko sa 14,7 alkohola. Boja i miris su odlicni, gustoca je malo manja s obzirom sto sam ocekivao. Kiseline su na 6,4 ali uopce ne strse i vino djeluje izrazito skladno i harmonicno. Jako mi se svidjelo i djelovalo m i je puno bolje od Cabernet Sauvignona iz iste berbe kojeg sam probao prosle godine. Nakon degustacije obilazimo vinoteku i suvenirnicu i krecemo put Zlatnog brda (jelte Goldberga) da vidim najbolje polozaje u Baranji. I stvarno jesu. Beskrajne povrsine zasadjenih vinograda s blagim nagibom izrazito pogodno za obradu. U centru vinograda nalazi se sjenica i odmoriste sa vidikovcom. Tu smo malo zamezili. Postoji nekoliko privatnih posjeda na kojima se uzgajaju kesteni, orasi, jabuke i koji se nalaze na najboljem polozaju za vinograde. Ovi iz Belja su ogorceni tom cinjenicom, ali ne mogu nista uciniti po tom pitanju.
Kao da im nije dovoljno sto imaju 450ha nasada i jos 150ha u pripremi.
Polako krecemo put Zmajevca no pritom se vozimo kroz sve te silne nasade dobrih 15ak minuta. Vecina vinograda je porezana, dio je i povezan, a istovremeno se krce i stari nasadi.
Dolaskom na imanje obitelji Josic ostajemo malo zabezeknuti. Nailazimo na parkiraliste i veliku zelenu halu. Gdje je tu onaj fensi restoran sa slika? Okolis je takodjer neuredan. Ulaz u restoran je kao kroz nekakvu kuruzanu.
Ambijent restorana je fantastican. Stara cigla, drvene grede pospjesuju intimnu atmosferu. Mislim da su nam rekli da je kapacitet nekih 200 ljudi. Na samom ulazu sa druge strane nalazi se otvorena pecara gdje se peku ribe i fis paprikasi. Atrakcija za turiste.
Odvode nas do kusaonice koja je takodjer ukopana u zemlju u obliku dugog tunela. To je u Baranji tradicija jer smo primjetili da po selima svi imaju takav oblik spremista. Spomenuli su da su ti bili iskopi gline za ciglane pa su ostali okomiti usjeci u planine koje su ljudi poceli koristiti za zimnice i spremista hrane i pica. Tradicionalan naziv za takav oblik spremista je gator (valjda madjarsko). Na redu su vina.
Prvo probavamo vrhunsku Grasevinu 2008. Boja je tipicna za slavonske grasevine dosta tamnija i intenzivnija od nasih moslavackih. No u cemu je stvar. Barrique.
Jednostavno ubije sortnu aromu i stvori odredjenu gorcinu koja meni osobno, a i vecini nije odgovarala. Ne znam zasto se to toliko forsira kod nas, kad vina tim barikiranje gube prepoznatljivost. Da nisam znao sta pijem nikad nebi rekao da je to grasevina. :\ Nakon toga na red dolazi rose od crnoh pinota. Boja je cak malo zagasitija od klasicne rose boje, vjerojatno nesto duze macerirana. Aroma mu je fenomenalna, samo smo se svi pogledavali.
Nevjerojatno kako su dobili tako aromaticno vino iz crnoh pinota. Po mirisu nebi mogao zakljuciti da se radi o crnom pinotu. Okus je takodjer odlican, skladan iako se radi o sladjoj varijanti, ne znam da li je polusuho i poluslatko, tu je negdje na granici. Pise da je vino za dame, ali rado bi popio koju butelju sa nekom damom.
Zadnje probavamo crni cuvee (Cabernet Franc, Cabernet sauvignon i Crni pinot). Boja i miris su mu jako dobri i intenzivni, cak bi rekao da u mirisu dominira pinot crni, a u boji Caberneti. No okus me razocarao. Opet prebarikirano za moj ukus, iako ne toliko intenzivno kao kod grasevine. Ne znam da li tim barikom zele dobiti na robusnosti kakvog posjeduju dalmatinski plavci ili sta.
Nakon degustacija odlazimo u obilazak one zelene hale s pocetka u kojoj se odvija prerada i skladistenje vina. No opet sok. Izrazito neuredan prostor, inoxi porazbacani cijelom povrsinom bez ikakvog reda i smisla. Svi su prljavi vjerojatno jos od kipnje i pretoka. Takodjer se prostorom siri neugodan miris koji podsjeca na kravlji izmet. Vjerojatno je rijec o najlonu ili crijevima u kojima je ostalo mosta/vina. Prostor uopce nije klimatiziran, a od cca 30ak inoxa samo su 3 povezana na sustav za hladjenje. Ne znam kako ta vina prezive ljetne temperature jer zasigurno temperatura u tom prostoru prelazi i 40°C. :\ Taj prostor uopce nije za pokazivanje turistima, a posebno ne kolegama vinarima.
Vracamo se u restoran i slijedi jos jedno razocarenje. Izrazito male porcije (1 plata na 9 ljudi), riba presirova, fis paprikas prenabrijan sa crvenom paprikom tako da se uopce ne osjeti riba. O joj.
Narucujemo si litru vina koja je 40kn. Vise ni sami ne znamo sto da ocekujemo, no ovaj put ugodno iznenadjenje. Kazu da se radi o grasevini, no kladim se da unutra ima sauvignona i to dosta. Izrazito ugodno i pitko vino s nesto nizim kiselinama tako da uopce nije za gemist vec za gustanje. Ovo vino im je poslije rosea najbolje sto smo probali tamo. Odlazimo od Josica jos uvijek u cudu kako takav prekrasan restoran moze imati tako lose uredjen okolis.
Usput stajemo u obiteljskoj vinariji Adama Gabora. Radi se o seoskom imanju sa jednim povecim gatorom (sigurno 25m duzine) ukopanim duboko u brdo. Tankovi su vecinom plasticni, nesto manje inox, no nazalost vecinom prazni. Unutra je kroz cijelu godinu niska temperatura, mislim da je rekao da ne prelazi 14°C. Gazda je mladji covjek, nekih 30ak godina izrazito ljubazan i iskren sto smo svi prepoznali tako da je u par navrata zaradio gromoglasni pljesak. Od vina nam je ponudio sivi pinot, grasevinu, rajnski rizling/grasevinu. Sva vina mu imaju ostatke secera, neka su cak polusuha no ne mozemo sa sigurnosti reci. A ni gazda, jer uopce ne koristi refraktometar i kemijske analize.
Vina prodaje po 12 i 15kn/l i iskljucivo u rinfuzi sto je zaista ispod cijene jer ima sva dobra vina. Jesu to jednostavnija vina, ali su sva korektna i fina. U istom dvorstu gdje se nalazi gator nalaze se i stare kuce koje polako pretvara u kusaonicu. Bit ce zasigurno lijepo. Polako se spremamo put Kutine i autobusom ori pjesma. Preostale butelje se ispijaju do zadnje kapi, a atomsfera u busu bi se najbolje opisala kao veliko veselje pomjesano s laganim umorom.
Zakljucak cijelog izleta bi bio da ljudi iz Baranje imaju zaista bogom dane polozaje i da zaista treba ulagati u cijelu Slavoniju jer se ne moramo bojati da cemo ostati gladni. No takodjer je problem dosta konzervativnih razmisljanja, neuredjenih okucnica, povrsnosti. Gospodin Zrno nas je upozorio da se ne iznenadimo kad vidimo kilometre i kilometre sela u kojima je vrijeme stalo 50-ih godina proslog stoljeca. Zaista se tada osjecas pomalo tuzno i bolje cijenis svoje. Zagorje, a posebno Medjimurje je zaista zapadna Europa za Slavoniju. Sto se vina tice, moram priznati da sam ostao razocaran, vjerojanto jer sam ocekivao puno vise. Tj ocekivao sam WOW, a dobio hmh. Mozda je to i zbog cinjenice sto sam tjedan ranije bio na Vinskom vrhu kojim sam ostao ocaran.
Fotke:
Spomenik Crvenoj armiji u Batini na Dunavu. Sama granica sa Srbijom i Madjarskom.
Na lijepom plavom Dunavu. Preko je Srbija
Ulaz u podrum Belje
Nove drvene bacve 2000l
10000l
Vinoteka i suvenirnica
Goldberg...
Josic - ulaz u restoran s donje strane
Vinoteka
Hehe sve je to Moslavina
Kusaonica
Zloglasna hala
Fenomenalan ambijent
Siromasna plata je postala jos siromasnija
Adam Gabor
VVV Forum
Autor
