Malo da poćastim društvo,..prilićno već dugo nisam
Noću
Sivilom dana tuga se hrani
Maglenim plaštem prikrivena kroći
Iz oblaka tmurnog nebom što lunja
Šapatom kiša ko sjeta se toći
Poodmakli suton strahom se kiti
Uzrujane sove jaća se hukom
Sa padine skrite bukavac bukne
Još stravu zasiti upućenom bukom
Otužnom pjesmom cvrčak rastuži
Što godinom njene stihove čeka
Nježna ko lahor dok lišće protrese
U košmarnoj noći prigušena jeka
Na ognjištu dahom razjareni ugalj
Kroz plameni zastor trenutkom zatitra
Zacvili sred vatre pregrijani bagrem
Ko drhtavom rukom rasplakana citra
Potrošenoj noći razblaži se snaga
Dok sunce optoći sve iglice bora
Na poćinak stjera izmućene sjenke
I spokoj podastre probuđena zora